Potiče li sustav darovitu djecu?

Potiče li sustav darovitu djecu?

Kao darovitu djecu stručnjaci izdvajaju jedan do tri posto populacije. Prema istraživanjima Mense od 1000 djece njih 20 je darovito. No, na kraju obrazovnog sustava ostaje ih samo 3 i postavlja se pitanje gdje je nestalo onih 17.

Postoje mnoge definicije što je to darovitost i koja su djeca potencijalno darovita, a jedna od općeprihvaćenih definicija jest ona Josepha Renzullija, jednog od najvećih svjetskih stručnjaka za darovitu djecu, koji definira darovitost kao sklop osobina, visoko iznadprosječnih općih ili specifičnih sposobnosti, visokog stupnja kreativnosti i motivacije koji darovitima omogućava razvijanje izvanrednih kompetencija i dosljedno postizanje izrazito iznadprosječnog postignuća u jednom području ili u više njih. Za njega su darovite osobe one koje imaju iznad prosječne sposobnosti, koje pokazuju izraziti stupanj predanost/usmjerenost ka cilju i interesima te pokazuju određeni stupanj kreativnosti, a odlikuju se određenim osobinama po SRBCSS skali.

Sama  darovitost  ne može  garantirati  uspjeh  u  životu.  Darovitoj  djeci potrebna je pomoći  da  ostvare  svoj  potencijal. U Republici Hrvatskoj postoji Nacionalni okvirni kurikulum koji  osigurava darovitoj djeci i učenicima prepoznavanje i razvoj  njihovih  mogućnosti te prema kojem je  odgojno-obrazovna  ustanova  dužna otkrivati darovite učenike i osigurati razvoj njihovih sposobnosti uz stalno praćenje i vrjednovanje njihovih postignuća. Zakonske regulative također postoje. Pravilnik o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju darovitih učenika iz davne 1990. godine propisuje što bi škola trebala omogućiti darovitim učenicima. No, praksa je sasvim drugačija. Hrvatskoj nedostaje educirani kadar koji bi znao ne samo prepoznati potencijalno darovitu djecu, već bi bio educiran raditi s njima, obogaćivati im nastavni program i sadržaj, stvarati programe za darovite, pratiti njihov razvoj i usmjeravati ih.

Stoga i ne čudi da je brojka potencijalno darovite djece koja se tijekom obrazovnog sustava izgubi, puno veća od brojke potencijalno darovite djece koju obrazovni sustav prepozna i iznjedri.

Matematički svijet je, u skladu s Nacionalnim kurikulumom razvio programe namijenjene potencijalno darovitoj djeci. Programi su verificirani i prepoznati od strane Ministartsva znanosti i obrazovanja te usklađeni s nacionalnim kurikulumom. Prilikom izrade programa posebno se vodilo računa o specifičnim potrebama i interesima potencijalno darovite djece tako da odgovara njihovom stupnju razvoja, potencijalima i sposobnostima, potičući ih i omogućujući im produbljivanje njihovog znanja.

Dugogodišnja strategija rada i djelovanja Matematičkog svijeta dovela je do toga da Matematički svijet, od ove godine, u suradnji s Međunarodnim centrom za inovacije u obrazovanju, provodi i testiranja potencijalne kreativnosti kod djece i mladih od 5. do 18. godine EpoC (Evaluation of Potential Creativity) testom. Želja nam je da sva djeca u Matematičkom svijetu maksimiziraju svoj potencijal, a da se potencijalno darovita djeca, na kraju obrazovnog sustava, ne izgube, već da nastave razvijati svoja znanja i potencijal na korist čitave zajednice te postanu uspješni i sretni ljudi.